WWF: Čak 70 odsto slatkovodnih vrsta smo izgubili! Istaknut
- Objavljeno u
- Autor WWF Adria
Povodom Svetskog dana vlažnih staništa, koji se obeležava svake godine 2. februara, WWF Adria pokreće kampanju „Naše reke, naše blago!“, kojom želi upozoriti na ugroženost slatkovodnih resursa u Srbiji i regionu.
Cilj kampanje je da približi ljudima značaj očuvanja prirodnih reka i vlažnih staništa, upozna ih sa dobrobitima koje one pružaju i istakne pretnje koje ugrožavaju naše vode.
Stručnjaci su jednoglasni kada je reč o neverovatnoj biološkoj raznovrsnosti Dinarskog luka, posebno njegovih slatkovodnih ekosistema.
Reke, jezera i močvare u našem regionu su pod sve većim pritiskom usled regulacije reka i izgradnje hidroelektrana.
Kampanja „Naše reke, naše blago!“ trajaće do 22. marta 2016. godine kada se obeležava Svetski dan zaštite voda.
Prema poslednjem WWF-ovom Izveštaju o živoj planeti, slatkovodne vrste su pod najvećim pritiskom i njihov broj je u poslednjih 50 godina smanjio za više od 70 odsto. Infrastrukturnom regulacijom rečnih tokova ne ugrožavamo samo opstanak brojnih životinjskih i biljnih vrsta, nego i ekološke usluge koje su značajne za ljude i društvo.
Pored bogatog biodiverziteta, vlažna staništa ublažavaju efekte klimatskih promena i štite milione ljudi širom sveta od poplava. Ona takođe prečišćavaju našu vodu, obezbeđuju nam hranu, drvo i biomasu, kao i rekreaciju i radna mesta.
Močvare, reke i jezera u regionu predstavljaju dom za preko 250 vrsta riba, te više od 70 vrsta vodozemaca, od kojih je mnogo endemskih vrsta. Močvarna staništa jedna su od najproduktivnijih, a iako pokrivaju samo 3 odsto površine kopna, pohranjuju dvostruko više ugljenika nego sve svetske šume zajedno. U našem regionu najviše ih ugrožavaju regulacije za navodnjavanje, te brojni, loše isplanirani hidroenergetski projekti, ističe Petra Remeta, koordinatorka programa za slatkovodne sisteme u WWF Adria.
Ipak, u Dunavsko-karpatskom regionu, u poslednjih 150 godina više od 80 odsto vlažnih staništa je izgubljeno, a sa njima i usluge ekosistema koje ona obezbeđuju.
Reke u regionu su sve više na udaru zbog gradnje obaloutvrda, vađenja sedimenta iz korita, regulacije toka kao mera odbrane od poplava i izgradnje hidroelektrana. Time se ugrožavaju prirodni delovi reka i životni prostor brojnih životinjskih i biljnih vrsta, posebno endemičnih, koje se teško prilagođavaju promenama u količini, brzini i temperaturi toka reke.