Pančevački svetionici, ili „vodene kapije grada“, kako ih još zovu, podignuti su 1909. godine u zlatno doba parobrodskog saobraćaja na Dunavu
Z.M.
Simboli Pančeva: Jedini par svetionika duž celog toka Dunava nalazi se u Pančevu
- Objavljeno u
- Autor Z.M.
PANČEVO - Duž čitavog toka Dunava jedini par svetionika nalazi se u Pančevu, na ušću Tamiša u ovu reku. Na svim ostalim mestima stoji samo jedan svetionik ili ga uopšte nema.
Kule na Tamišu, podignute 1909. godine, postale su zaštitni znak Pančeva, a poznate su i pod nazivom “Vodene kapije grada”. Više arhitekata bavilo se ovim delom toka Dunava kao idealnim mestom za izgradnju futurističkih marina i sportskih centara.
Zahvaljujući katamaranu koji je grad Pančevo nabavio sredinom 2017. godine veliki broj Pančevaca i njihovih gostiju imao je priliku da uživo vidi simbole ovog grada – svetionike na ušću Tamiša u Dunav.
Ovi spomenici kulture dugi niz godina su bili zapušteni, pa je tako i njihova rekonstrukcija dugo trajala. Sanacija ovih kula počela je još 2006. godine. Prvo su rađeni unutrašnji radovi, pa projekat jedne i druge kule, a 2017. godine na red je došla i obaloutvrda.

S obzirom na to da su svetionici proglašeni za spomenike kulture od velikog značaja, 2003. godine izvedeni su sanacioni radovi u podnožju leve kule kojoj je pretilo urušavanje. Projekat je uradio profesor Milorad Dimitrijević, jedan od vrhunskih domaćih statičara specijalizovanih za spomenike kulture. Tada je podnožje kule bilo nasuto kamenjem s donjeg toka Dunava, koje je lisnato po strukturi i lepe plavičaste boje. Tri i po godine nakon izvedenih radova po tom projektu, stanje se ipak pogoršalo. Prema mišljenju brojnih stručnjaka utvrđeno je da su osim visokih voda, nestabilnosti kula doprineli i ljudi koji su kamenjem iz temelja kule popločavali dvorišta, bašte i staze. Priča se, na preporuku raznih keramičara. I ljudi su ih poslušali, razgrađujući ubrzano na taj način osnovu svetionika.
Zavod za zaštitu spomenika kulture Pančevo završio je projekat sanacije obaloutvrde svetionika uz podršku Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, sami radovi počeli su 2017. godine, a završeni su godinu dana kasnije. Ovim radovima zaokružen je dugotrajni proces – kompletna sanacija svetionika na Tamišu čime je prestala dalja nadležnost Zavoda nad svetionicima.

Pančevački svetionici, ili „vodene kapije grada“, kako ih još zovu, podignuti su 1909. godine u zlatno doba parobrodskog saobraćaja na Dunavu. Danas su tu kao podsetnik da je Pančevo i pre sto godina bilo veliki industrijski centar čijim rekama su se prevozili so, svila, pivo, cigle, drvena građa i ljudi. Tada je saobraćaj na reci bez njih bio nezamisliv, naročito početkom prošlog veka kada je odlučeno da se tok Tamiša skrati prokopavanjem kanala.
Orijentire morskim plovilima, svetionike, gradili su još stari Egipćani, a jedan od njih, čuveni Faros u Aleksandriji ubraja se u Sedam svetskih čuda. Ipak, iako ove građevine pre svega vezujemo za more, ima ih i na obalama reka, pa tako se mogu naći i u našoj zemlji. Najzanimljiviji su upravo ovi u Pančevu, na ušću Tamiša u Dunav, jer su jedini par svetionika duž čitavog toka Dunava.
Svetionici su izgrađeni zbog bezbednosti plovidbe u prošlosti, danas su turistička atrakcija
Austrougarske vlasti su 1909. godine u Budimpešti donele plan razvoja grada Pančeva u okviru kojeg je predviđena i gradnja svetionika, navodi se u tekstu arhitekte i konzervatorke Vesne Potpare koji je objavljen u publikaciji Dva svetionika na ušću Tamiša u Dunav u izdanju pančevačkog Zavoda za zaštitu spomenika.

Povod za odluku o izgradnji svetionika bile su poplave iz 1888. godine koje su onemogućavale bezbednu plovidbu Tamišem. Mnogo brodova je isplovljavalo i uplovljavalo u pančevačku luku, a Tamiš je bio vrlo zahtevan za plovidbu zbog meandriranja njegovog toka i tada se plovilo na jedra i vesla. Postojalo je desetak kanala kojima se Tamiš ulivao u Dunav - kanali su menjali izgled zbog vodostaja i stvarali su se sprudovi na koje su se brodovi nasukavali.
Sistem kanala izgrađen je 1905. godine, a najveći od njih postao je veštačko korito reke tokom niskog vodostaja i na ušću ovog kanala u Dunav postavljena su dva svetionika. Tadašnji zakoni o plovidbi nalagali su da treba da postoji jedan svetionik na ušću dveju reka i on se gradio na desnoj strani u pravcu toka pritoke. Ovde su napravili dva kako bi kapetani brodova u vreme velikog vodostaja mogli da vide gde treba uploviti u glavni kanal. Tako je nastao par svetionika za koji se i danas smatra da su jedinstveni u Evropi na celom toku Dunava.
Na vrhu svetionika gorele su petrolejske lampe i lampe na gas koje su pružale putokaz prilikom ulaska i izlaska iz reke Tamiš.

Svetionici su izgrađeni u stilu vojničke arhitekture, a zbog toga što je korišćena kombinacija cigle, lomljenog kamena i metala bili su specifičnog izgleda. Kružna ili konusna osnova izgrađena je od kamena i prečnika je 15,3 metra, a na dve strane - jednoj ka vodi i drugoj ka kopnu - nalaze se stepenice koje vode do kule.
Kule svetionika sagrađene su od opeke, a najviši delovi obeju kula od metalnih profila na koje je postavljen krov.
„Posebni su i zbog arhitektonskog stila i korišćeni su vrlo moderni materijali za to vreme", objašnjava Grozdana Milenkov, direktorka Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Pančevu.
Iz tog razloga, ali i zbog činjenice da su bili vrlo značajni za rečnu navigaciju, odlukom Pokrajinskog zavoda za zaštitu kulture u Novom Sadu iz 1972. godine svetionici su proglašeni za spomenik kulture od velikog značaja, piše u publikaciji koju je izdao pančevački Zavod za zaštitu spomenika.
Osim zbog poplava, početkom 20. veka pojavila se potreba za regulisanjem rečnog saobraćaja zbog velikog industrijskog i trgovinskog razvoja Pančeva. Par svetionika unapredio je izvoz robe i prevoz putnika koji su sa Dunava uplovljavali u Tamiš. Svetionici su tako postali simbol modernizacije jednog industrijskog grada sa početka 20. veka i značajno su uticali na uvećanje industrijske proizvodnje i trgovine. Tada se masovno izvozilo pivo i svila iz Pančeva, a žito koje se u ovim krajevima sa uspehom gajilo pretežno se dopremalo u Trst i Beč. Transport robe i ljudi rekom je tada bio osnovni način transporta, kaže Grozdana Milenkov.

Prilaz svetionicima danas je moguć sa vode tokom čitave godine, dok je sa kopna moguće pristupiti u periodima nižeg vodostaja Tamiša i Dunava.

Ovaj tekst je nastao u okviru projekta koji sufinansira Pokrajinski sekretarijat za kulturu i javno informisanje. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.